Pokušavali su ubiti u meni
bezbroj puta
ono čega sami nisu imali.
Nisu uspjeli.
Ljubav je...
...samo riječ?
Ne za mene.
Opravdavali su svoje laži
mojim ludilom
okrunivši svoje beznađe
mojom nadom.
Nisu uspjeli.
Vjera je...
...tek krinka za glupost?
Ne za mene.
Ulickani strvinari bez vlastita odraza
u ogledalu Života
i bez obraza na koji bih mogla utisnuti
pljusku
goste se ostacima moga srca
jer je to jedino što im preostaje...
Dopuštam si tu ekstravaganciju
jer pijem s Izvora.
Upravljam pogled gdje je do maloprije
odzvanjao smijeh
ali vidim samo malignu masu
dobronamjernih dušebrižnika
koji parazitiraju na mojim suzama
prekukavni i prekivni da bi prolili vlastite...
Aplauz na pozornici Života
ide njima
no, vidi, vidi!
na posljetku šalim se ja,
dok uzaludno traže sjenu
u koju bi se sakrili dok stoje u mojoj!
Sitne duše što plešu na mom grobu
najbolja su publika
pirujići uzalud
jer moj je grob
još uvijek prazan,
tek grobno mjesto
na kome će me sahraniti
samo iskrene suze...
Smrt postoji.
No ne za mene.
Svakim padom postajem nešto više
što oni nikada neće biti.
Prejaka sam da biste me slomili
djetinjasto preiskrena i čista u svojoj vjeri da biste o meni lagali
preponosna da izgubim nadu
i preodlučna da bih izgubila vjeru,
sebe,
ili ljubav.
Proklinjavši mene, prokleli ste sebe. Hvaleći se tuđim, izgubili vlastito. Postoji svjetlost. I postoji tama ...ali ne za mene. Postoji ljubav. I postoji mržnja ...ali ne za mene. Postojim li ja? Postojiš li i ti? Za koga? Ne za tebe. Na za mene.
